Redakcija “Vijesti” odlučila je da objavi izvještaj nezavisnih međunarodnih eksperata o aferi seks-trafiking koji potresa Crnu Goru već godinu dana.
Taj tekst prenosimo.
|
22. i 23. 11. 2003
Redakcija “Vijesti” odlučila je da objavi izvještaj nezavisnih međunarodnih eksperata o aferi seks-trafiking koji potresa Crnu Goru već godinu dana. Uprkos činjenici da OEBS i Savjet Evrope sa ovog dokumenta nijesu skinuli oznaku tajnosti, uvjereni smo da je naša odluka u interesu crnogorske javnosti, koja treba da se upozna sa mišljenjem relevantnih stručnjaka o ovoj aferi, kako bi se zaustavile dalje spekulacije.
Tekst izvještaja koji se sastoji iz uvodnih razmatranja i ocjena o svim akterima u ovom slučaju objavljujemo integralno u dva nastavka uz redakcijski prevod i opremu. Imena u zagradama predstavljaju redakcijsku intervenciju radi lakšeg praćenja dokumenta.
Izvještaj nezavisnih eksperata generalnim sekretarima OEBS-a i Savjeta Evrope o njihovoj posjeti Podgorici od 22 do 24 jula. 2003.
3. septembar 2003.
I.UVOD
a)Pozadina izvještaja
1. Dana 16. juna 2003. vicepremijer Republike Crne Gore g. Dragan Ðurović, dao je izjavu Stalnom savjetu OEBS-a u kojem je opisao reformske napore Republike, posvećujući naročito pažnju izazovima koje predstavlja fenomen trgovine ljudima, a posebno u svjetlu međunarodnih kritika Crne Gore u vezi sa slučajem trgovine ljudima koji je prijavila moldavska državljanka (u daljem tekstu “svjedokinja S.Č.”) u novembru 2002. Izražavajući stav Crne Gore kao odgovornog partnera međunarodne zajednice, spremnog da ispuni svoje obaveze koje je preuzela zajedno sa Srbijom pridruživanjem Savjetu Evrope, vicepremijer je najavio “spremnost Crne Gore da omogući nezavisnom timu eksperata da procijeni pravni okvir u kojem je slučaj vođen i da utvrdi da li je ovaj slučaj procesuiran sa pravne tačke gledišta u skladu sa pravnim standardima procesuiranja slučaja”. Vicepremijer je dodao da je “Vlada Crne Gore spremna da prihvati nalaze ekspertskog tima, i u mjeri u kojoj je ovlašćena, reaguje na izvještaj i preduzme mjere u okviru svog ustavnog položaja, kako bi se svi mogući propusti ispravili”.
2. Vicepremijer je, u ime Vlade Crne Gore, potvrdio ovu inicijativu u pismima od 27. juna 2003, pozivajući OEBS i Savjet Evrope da imenuju tim nezavisnih eksperata koji će posjetiti Crnu Goru kako bi ispitao da li je predmetni slučaj sproveden u skladu sa zakonom.
3. Generalni sekretari dvije organizacije zajednički su prihvatili ovaj poziv u pismu vicepremijeru od 2. jula 2003. i imenovali međunarodni tim nezavisnih eksperata (TNE). Pismom od 11. jula 2003. oni su obavijestili vicepremijera o sastavu TNE, i predložili datume posjete (22-24. jul 2003.) i mandat TNE, uključujući uslove i modalitete posjete, kao i zahtjev da dobiju kopiju krivične prijave i kratku hronologiju slučaja.
4. Zamjenik premijera prihvatio je datume i uslove posjete, kao i predloženi mandat pismom od 18. jula 2003.
b.Mandat
5. U pismu od 27. juna 2003, vicepremijer je saopštio: “Naš zajednički cilj je da utvrdimo zakonitost ovog slučaja, koji će, siguran sam, doprinijeti našoj budućoj saradnji i eliminisati sve sumnje u riješenost crnogorske Vlade da se bori protiv organizovanog kriminala, kako bi doprinijela kažnjavanju svih počinilaca ovih užasnih djela”.
6. Pismom generalnih sekretara dvije organizacije od 11. jula 2003, predložen je sljedeći mandat TNE koji je prihvatila Vlada Crne Gore pismom od 18. jula 2003:
“Predloženi mandat nezavisnih eksperata biće da procijene relevantne činjenice o predmetnom slučaju trafikinga, da utvrde kako je slučaj vođen, da ocijene usklađenost postupka sa nacionalnim i međunarodnim standardima u ovoj oblasti kao i da preporuče buduće akcije u borbi protiv trgovine ljudima. Poštujući u potpunosti nezavisnost sudstva, ova procjena obuhvatiće reviziju dokaza i način na koji su oni prikupljani i obrađivani. Nezavisni ekspertski tim dobio je instrukcije da napravi izvještaj nakon svoje posjete, u kome će izložiti svoje nalaze i preporučiti crnogorskoj Vladi kakvu akciju treba da preduzme u borbi protiv trgovine ljudima uopšte, uključujući naročito ovaj slučaj”.
c.Sastav tima nezavisnih eksperata
7. U TNE je bilo četvoro nezavisnih eksperata: g.Goran Klemenčić, profesor krivičnog prava (Slovenija), gđa Kaćuša Kodele Kos, bivši inspektor kriminalističke policije, predsjednik NVO “KLJUČ” (Centar za borbu protiv trgovine ljudima) Ljubljana (Slovenija), g. Albreht Menc, bivši sudija Višeg suda u Hamburgu (Njemačka), gđa Mardžolajn Vervejl, viši tužilac, specijalizovana za slučaj trgovine ljudima (Holandija).
8. Nijedan od eksperata ne živi u Crnoj Gori niti je član bilo koje misije u Crnoj Gori.
9. Tokom intervjua u Podgorici, TNE-u su pomagali sljedeći službenici OEBS-a i Savjeta Evrope: Iz Savjeta Evrope, generalni direktorat za pravna pitanja: g. Manuel Lezertua, šef odjeljenja za privredni kriminal i gđa Katerina Bolonjeze, administrator, odjeljenja za probleme kriminala. Iz OEBS-a gđa Džejmi Faktor, šef za demokratizaciju, biro OEBS-a u Podgorici i gđa Almira Pozder, prevodilac, misija OEBS-a u Bosni i Hercegovini.
__________________________________________________
II.Metodologija rada TNE
10. U veoma kratkom vremenu, intenzivan raspored intervjua ugovorio je biro OEBS-a u Crnoj Gori, uz dragocjenu pomoć g. Veska Garčevića, pomoćnika ministra spoljnih poslova, centra aktivnosti crnogorske Vlade za organizaciju posjete.
11. TNE je stigao u Podgorici uveče 21. jula 2003, a otputovao uveče 24. jula 2003. i rano ujutru 25. jula 2003. Tokom tri dana posjete, TNE je razgovarao sa vladinim zvaničnicima, kao i sa policajcima, tužiocima, sudijama, advokatima odbrane i žrtve i predstavnicima nevladinih organizacija.
12. Prije posjete, TNE-u je dostavljena osnovna dokumentacija o pozadini posjete, uključujući: - pisma razmijenjena između crnogorske Vlade i dvije organizacije o ovom slučaju i planiranoj posjeti, - OEBS/ODIHR, Analiza studije slučaja "Trgovina ženama u Crnoj Gori - mehanizmi zaštite žrtava/svjedoka", koju je uradila Urlike Gacke, decembar 2002/januar 2003. -OEBS/ODIHR, "Preliminarna procjena bezbjednosti skloništa “Sigurna kuća” za žrtve trafikinga", koju je uradila Urlike Gacke, decembar 2002. - Izvještaj o “ČSlučaju trafikinga MoldavkeČ" u Crnoj Gori” šefa Radne grupe Pakta stabilnosti za borbu protiv trgovine ljudima gđe Helge Konrad, 29. januara 2003. Crnogorski non-pejper o djelovanju protiv trgovine ljudima (početak 2003.) - Pismeni podnesak Crne Gore o izlaganju vicepremijera Dragana Ðurovića na Stalnom savjetu OEBS-a 16. juna 2003. - Prvi kvartalni izvještaj Savjeta Evrope o poštovanju obaveza Srbije i Crne Gore i primjeni programa saradnje nakon prijema (SG/INF (2003.) 28, 7. jul 2003).
13. Nakon dolaska TNE u Podgoricu crnogorski centar aktivnosti dostavio je TNE-u kratku hronologiju ovog slučaja, kopiju krivične prijave protiv četvorice osumnjičenih i kopiju odluke zamjenika osnovnog tužioca od 30. maja 2003. da obustavi gonjenje četvorice osumnjičenih.
__________________________________________________
14. Tokom intervjua TNE je dobio priliku da izvrši uvid u sudski predmet i dostupni dokazni materijal, uključujući razne fotografije, video snimke policijskog intervjua sa svjedokinjom S.Č., kao i naknadne video trake koje se tiču postrojavanja osumnjičenih osoba kako bi ih svjedokinja S.Č. Identifikovala.
15. TNE želi da izrazi svoju zahvalnost Vladi Crne Gore i zvaničnicima koji su pristali da razgovaraju. TNE želi da izrazi naročitu zahvalnost onim intervjuisanim osobama koje su bile spremne da govore o ovom slučaju i njihovoj ulozi u njemu a nijesu pod nadležnošću Vlade, poput pripadnika sudstva i tužilaštva, advokata i osoba koje rade za nevladine organizacije.
16. U ovom izvještaju je uložen napor da se izbjegne pominjanje imena osoba. Međutim, kako bi se dali razlozi za strukturalne greške i kako bi se učinile preporuke da se one izbjegnu u budućnosti, bilo je neophodno pomenuti neke radnje i funkcije.
__________________________________________________
III. USLOVI/OGRANIČENJA RADA TNE
17. TNE je mišljenja da su brojna praktična ograničenja predstavljala izazov ispunjenju njegovog mandata, poput: - TNE se nije mogao upoznati sa predmetom prije posjete i zbog vremenskih ograničenja bio je u mogućnosti da pregleda samo odabrana dokumenta iz predmeta na licu mjesta. Prema tome TNE nije mogao da preduzme kompletnu inspekciju dosijea ovog slučaja; - Posjeta je trajala samo tri dana; - TNE nije mogao da se sretne sa sljedećim osobama: bivšim državnim tužiocem (koji je odbio da se sretne sa TNE) i bivšim ministrom unutrašnjih poslova, nekim relevantnim policajcima, sudijama Višeg suda, višim tužiocem u Podgorici, svjedocima ekspertima koji su ocjenjivali medicinsko stanje svjedokinje S.Č., i iznad svega samom svjedokinjom S.Č. - Nakon što je čuo direktno kontradiktorne izjave od nekih zvaničnika, TNE nije imao priliku da se sa njima ponovo suoči; - Pošto su svi razgovori bili prethodno zakazani, nije uvijek bilo dovoljno vremena za neke sastanke; - Razgovori su vođeni u kancelarijama intervjuisanih osoba; - Povjerljivost i privatnost nekih intervjua nije poštovana prije, tokom i nakon intervjua; - TNE je naišao na određen otpor tokom intervjua, poput odbijanja da se imenuju određeni policajci; - Slučaj koji je TNE ispitao fokusirao se na četvoricu osumnjičenih. Moguće je da su druge preliminarne istrage, povezane na neki način sa svjedokinjom S.Č., preduzete u vezi sa drugim osobama osim četvorice osumnjičenih. Ako su takve radnje preduzete, one bi takođe bile relevantne za ispitivanje predmetnog slučaja.
__________________________________________________
A. Prvo pismo Milana Paunovića cenzurisano, a na kraću verziju kojom upozorava da u aferu mogu biti umiješani i visoki policijski zvaničnici, ministar Andrija Jovićević je dopisao: “zeleno svjetlo”
* Policija nije predala sve fotografije o seks- trafikingu istražnom sudiji, a video-snimci ukazuju “da je spriječila svjedoka da nastavi u određenom pravcu”
* Poslije pregleda snimljenog svjedočenja na video-traci tužilaštvo je trebalo da optuži i druge osobe za koje je S.Č. tvrdila da su je zlostavljali
* Tokom razgovora sa ekspertima tužilac Zoran Radonjić je izrekao pogrdne komentare o S.Č. u vezi sa njenim polom, porijeklom i profesijom
* S.Č. je opisala osobu pod imenom Zoran Brko koja odgovara karakteristikama tužioca Radonjića, ali joj njegove fotografije nijesu pokazane
* Većina radnji koje je zamjenik osnovnog tužioca Lidija Vukčević predložila istražnom sudiji sugerišu oslobađajuće dokaze za osumnjičene
c. Kritička ocjena ponašanja različitih institucija, organa i aktera umiješanih u slučaj
I. Generalni komentar
26. Zbog kompleksnosti slučaja i položaja nekih osoba koje je imenovala S.Č. i/ili uhapšenih tokom policijske i sudske istrage, razumno je tvrditi da slučaj svjedokinje S.Č. nije bio normalan krivični slučaj. Na osnovu svoje procjene, TNE je čvrstog mišljenja da su slučaj u različitoj mjeri loše vodili gotovo svi akteri uključeni u ovaj proces. Iz razloga navedenih u daljem tekstu, postupanje u ovom slučaju takođe otkriva strukturalne defekte koji mogu uticati ili podriti sprovođenje pravde u bilo kom teškom slučaju u koji su navodno umiješani visoki zvaničnici. Pored toga, veličina Republike Crne Gore, činjenica da mnoge porodične i lične veze vezuju ljude, medijska pažnja posvećena takvim slučajevima i priroda učešća međunarodne zajednice, faktori su koji ovakvu vrstu slučaja čine još težom.
__________________________________________________
II.Policija
27. Na samom početku slučaja, policija je djelovala onako kako se može očekivati da profesionalna policijska služba djeluje. Međutim, nakon što su izjave svjedoka S.Č. ukazale na moguće proporcije slučaja i umiješane osobe, postupanje policije postala je kompleksnija i zatražen je savjet (ili dozvola) od ministra unutrašnjih poslova (Andrija Jovićević) da se nastavi sa slučajem. Ovo bi se moglo razumjeti, s obzirom na organizaciju crnogorske policije, ali je strukturalno problematično. TNE prihvata mogućnost da učešće različitih visokih zvaničnika Ministarstva unutrašnjih poslova nije imalo u potpunosti zdrav efekat na način na koji je policija postupala u ovom slučaju. Iako je bilo normalno da Ministarstvo unutrašnjih poslova formira radnu grupu unutar ministarstva koje će voditi ovaj veoma osjetljiv slučaj, čini se da je niz ljudi koji nijesu imali nikakvu ulogu u samoj istrazi bio obaviješten o slučaju u veoma preliminarnoj fazi. Iako TNE-u nijesu saopštena imena ljudi prisutnih na sastanku na kome je formirana ta radna grupa, on je obaviješten da su neki članovi Odbora za antitrafiking bili prisutni. Ovakva vrsta postupka može ugroziti ishod slučaja i kompromitovati neophodnu povjerljivost preliminarne istrage.
28. Pred TNE se tvrdilo da je svjedoku S.Č. prijetio jedan od policajaca koji su je odveli u Sigurnu žensku kuću. Potvrđeno je da je jedan od policajaca koji su je odveli u sklonište brat jednog od osumnjičenih koji su kasnije uhapšeni. Koliko je TNE poznato, ovo pitanje policija nikada nije istražila a policajac o kome je riječ nikada nije ispitan u vezi sa tom optužbom. TNE smatra da je ovaj propust veoma problematičan.
__________________________________________________
29. Na bazi prikupljenih informacija TNE ne može isključiti mogućnost ličnog učešća nekih policajaca u slučaju S.Č. ili mogućnost pritiska na policajce zadužene za istragu. Svako takvo miješanje moglo je uticati na dobro vođenje slučaja.
30. U nekim slučajevima policija je dala kontradiktorne izjave ili nije dala adekvatne odgovore na pitanja TNE. Određene nepodudarnosti u izjavama pred TNE, ukazuju na određen stepen nepoštene igre: - Navodno je bilo više inkriminišućih fotografija koje su prikupljene tokom preliminarne istrage nego što je predato sudu; Date su kontradiktorne izjave ili okolišajući odgovori o tome ko je kada obaviješten o ovom slučaju, kad je ovaj slučaj postao “vruć”; - Čini se na osnovu video traka da je policijski razgovor sa svjedokom S.Č. nepotpun, to jest da je policija spriječila svjedoka da nastavi u određenom pravcu svjedočenja; - I dalje je nejasno kako je ministar unutrašnjih poslova obaviješten o slučaju. TNE-u je pokazana kucana poruka nadležnog policajca - šef grupe za antitrafiking - (Milan Paunović) u kojoj kratko objašnjava da “određeni policijski zvaničnici” mogu biti umiješani u ovaj slučaj. Ovaj dokument sadrži ministrovo, rukom pisano, “zeleno svjetlo” da se nastavi sa policijskom istragom. Međutim, TNE je dobio informaciju o dužem, prethodnom, rukom pisanom pismu istog policajca ministru u kojem sa više detalja opisuje mogući opseg slučaja i umiješanih osoba. Ovo pismo navodno je kasnije u zvaničnim dokumentima zamijenjeno kraćom “cenzurisanom” verzijom. - TNE ima dobre razloge da vjeruje da je postupak foto identifikacije tokom policijske procedure bio loše vođen. Svjedok S.Č. opisala je osobu pod imenom Zoran Brko koja odgovara karakteristikama (u to vrijeme) podgoričkog osnovnog tužioca (Zorana Radonjića). Međutim, zbog razloga koji nijesu otkriveni, ova fotografija nije nikada pokazana svjedokinji S.Č. Sam osnovni tužilac tvrdio je pred TNE da policija pokušava da mu namjesti.
__________________________________________________
31. Istražne radnje policija je preduzimala i nakon početka sudske istrage, što TNE smatra neuobičajenim za crnogorski sistem krivičnog pravosuđa, naročito zato što ove radnje nijesu preduzete isključivo na osnovu pismenog zahtjeva bilo sudije bilo tužioca.
32. Ekspertski tim smatra da je zaštita svjedokinje S.Č. i skloništa, što je bilo odgovornost policije, možda nije obavljena profesionalno. To može prosto biti rezultat nedostatka praktičnog iskustva u zaštiti svjedoka/žrtve u Crnoj Gori uopšte. Međutim po mišljenju TNE, nakon rane početne faze postupka, svjedokinju S.Č. trebalo je premjestiti na drugu lokaciju, a ne držati u skloništu.
33. Ekspertski tim je primijetio da je tajna policija bila uključena u ovaj slučaj (pripadnik tajne policije stupio je na scenu neposredno prije odlaska S.Č. u policiju). To je veoma neobično za pravni postupak. Međutim, ekspertski tim nije mogao da utvrdi prirodu, razloge i obim učešća tajne policije.
__________________________________________________
III. Javno tužilaštvo
34. TNE je primijetio da je tužilaštvo generalno pokušalo da ostane neuobičajeno i nepravilno distancirano od slučaja svjedokinje S.Č., u očiglednom pokušaju da se ne nađe u kompromitovanoj poziciji. Sa druge strane, to je rezultiralo nedostatkom transparentnosti čitavog procesa, i izaziva zabrinutost što se tiče nedostatka nepristrasnosti i mogućih drugih motiva nekih pripadnika tužilaštva, uključujući državnog tužioca i podgoričkog osnovnog tužioca.
35. Uprkos njegovoj navodnoj distanciranosti od slučaja, TNE je utvrdio da je podgorički osnovni tužilac i te kako bio umiješan u vođenje ovog slučaja i u donošenje i pisanje odluke da se slučaj odbaci. U principu, TNE u ovome ne nalazi ništa loše, s obzirom na to da je njegovo tužilaštvo radilo na slučaju visokog profila poput ovog.
36. Ipak, uprkos tvrdnjama pred TNE da je čvrsto uvjeren da je svjedokinja S.Č. nepouzdana, osnovni tužilac nije uložio nikakav napor da sam utvrdi pouzdanost svjedokinje. On je u više prilika davao i javne izjave štampi o nepouzdanosti ove svjedokinje, zbog čega se čini da je štampu koristio ka sredstvo za promociju sopstvenog mišljenja.
37. Iako osnovni tužilac nije prisustvovao nijednom saslušanju, on se dva puta pismeno žalio istražnom sudiji da ona ne obavlja svoje zadatke na propisan način ili da presporo napreduje. TNE smatra čudnim da su ove pismene pritužbe bile upućene direktno istražnom sudiji, zato što zakon predviđa da se takva pisma šalju predsjedniku suda, a ne “sudećem sudiji”.
38. Tokom razgovora sa TNE, bez pitanja za njegovo mišljenje o toj stvari osnovni tužilac (Zoran Radonjić) je izrekao pogrdne komentare o svjedokinji S.Č. u vezi sa njenim polom, porijeklom i profesijom. Ovi komentari, koje TNE smatra veoma nedostojnim i neprofesionalnim, pokazuju potpuni nedostatak osjetljivosti prema žrtvama takvih krivičnih djela poput trgovine ljudima uopšte.
__________________________________________________
18. Pomenute faktore trebalo bi uzeti u obzir kada se čita ovaj izvještaj. TNE je razmatrao mogućnost da obavi dodatnu posjetu, ali je odlučio da nova posjeta ne bi bila od ikakvog suštinskog značaja za procjenu ovog slučaja od strane TNE, ako ne bi mogao da sprovede pravu istragu, ima puna policijska ovlašćenja, da prevede čitav predmet i da razgovara sa samom svjedokinjom S.Č.
_________________________________________________
39. Zamjenik osnovnog tužioca (Lidija Vukčević), kojoj je dodijeljen ovaj slučaj, igrala je, kako je utvrdio TNE, prilično pasivnu ulogu. Oba puta kada je zahtjev za produženje pritvora osumnjičenih bio potreban, nije reagovala. Takođe nije prisustvovala nekim važnim saslušanjima. Pokazala je nedostatak inicijative u predlaganju različitih istražnih radnji; TNE takođe smatra čudnim da se ispostavilo da većina radnji koje je predložila istražnom sudiji sugerišu oslobađajuće dokaze za osumnjičene.
40. TNE smatra ovo (ne)činjenje zamjenika osnovnog tužioca neadekvatnim sa profesionalne tačke gledišta. To još više zabrinjava zato što je slučaj toliko osjetljiv a pripadnik tužilaštva je bio jedan od osumnjičenih. Ipak, TNE priznaje da se neki od nedostataka koje je ona pokazala mogu pripisati kontroli njenog nadređenog (osnovnog tužioca). Ovaj slučaj bio je suviše kompleksan da bi se njime bavio samo jedan tužilac. Najmanje dva veoma iskusna tužioca trebalo je odrediti za ovakav slučaj, a još bolje ako bi ih podržala grupa starijih kolega radi konsultacija ili pomoći kada se moraju donijeti teške odluke.
41. TNE je identifikovao ozbiljan nedostatak transparentnosti unutar tužilaštva: zamjenik državnog tužioca (Zoran Piperović) je bio uhapšen; državni tužilac (Božidar Vukčević) je pozvan kao svjedok pod optužbom svjedokinje S.Č. (takve optužbe, da su potvrđene, trebalo je da ga stave u položaj osumnjičenog a ne svjedoka); bilo je glasina da je podgorički osnovni tužilac umiješan. Osim toga, postupak i okolnosti u vezi sa suspenzijom uhapšenog zamjenika državnog tužioca bile su nejasne.
42. Uprkos svim ovim elementima, transparentnost i nepristrasnost nijesu garantovani. S obzirom na sve okolnosti, ekspertski tim ne može odbaciti snažan utisak da je zamjenik osnovnog tužioca kome je dodijeljen ovaj slučaj prvenstveno služio kao pokriće za interese i uticaje koji nemaju ništa sa pravilnim sprovođenjem pravde.
__________________________________________________
43. U slučaju nespojivosti interesa, tužioci treba da se uklone iz slučaja. U situaciji kada je previše tužilaca umiješani u slučaj, ili čak kada se to samo čini, onda slučaj treba izmjestiti u nadležnost drugog suda. U slučaju svjedokinje S.Č, slučaj je vjerovatno trebalo izmjestiti iz Podgorice ili ga je trebalo voditi drugo tužilaštvo (iz drugog regiona ili iz kancelarije višeg tužioca Podgorice). Ekspertskom timu je rečeno da takve mogućnosti postoje u zakonu, ali nijesu primijenjene.
44. Nakon što je pregledao dio snimljenog svjedočenja svjedokinje S.Č. na video traci i neke od dokaza u dosijeu, TNE smatra da je iznenađujuće da tužilaštvo nije optužilo druge osobe (ili bar počelo preliminarnu istragu protiv njih) za koje je svjedok S.Č. tvrdila da su je zlostavljali, već ih je samo pozvalo kao svjedoke (a time nikada nijesu postali osumnjičeni). Osim toga TNE smatra neprihvatljivim da niko nije gonjen zbog brojnih kršenja naredbe o tajnosti koju je izdala istražni sudija kako bi se sačuvao integritet postupka (ekspertski tim je konstatovao da je takvo kršenje izričito navedeno kao krivično djelo u Krivičnom zakonu Crne Gore).
45. Konačno, ekspertski tim je ustanovio da tužilaštvo nikada nije uložilo nikakve ozbiljne napore u pravcu zaštite žrtve/svjedoka u ovom slučaju. Po mišljenju ekspertskog tima postoji opšti nedostatak svijesti među pripadnicima tužilaštva o specijalnim zahtjevima za gonjenje krivičnog djela trgovine ljudima. Ovo je takođe strukturalni problem koji evidentno postoji i van predmetnog slučaja.
IV.Sadašnji pravni i institucionalni okvir za borbu protiv trgovine ljudima
19. TNE je konstatovao i pozdravio značajne napore u borbi protiv trgovine ljudima koji su uloženi u Crnoj Gori u posljednje dvije godine.
20. U februaru 2001. u sklopu napora Crne Gore unutar Radne grupe za trafiking u Paktu stabilnosti, Vlada je imenovala nacionalnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima. Nacionalni koordinator predsjedava Projektnim odborom za antitrafiking, u kojem su predstavljene nacionalne institucije, nevladine i međunarodne organizacije. Specijalna radna grupa za borbu protiv trafikinga formirana je unutar policijske službe i primijenjeni su programi obuke na temu trgovine ljudima.
21. Na snazi od juna 2002, amandmani na Krivični zakon Crne Gore uključuju i član koji kriminalizuje djelo trgovine ljudima, kažnjivo zatvorom od najmanje godinu dana a najviše 10.godina. Iako je ova promjena značajna i prilično progresivna, uzimajući u obzir situaciju u regionu, TNE smatra da je ostalo još da se uradi na reformi i Krivičnog zakona i Zakona o krivičnom postupku, kako bi zakonodavstvo u ovoj oblasti bilo u potpunosti u skladu sa međunarodnim standardima. Reforme oba zakona su trenutno u toku.
22. Pored otvorenosti Crne Gore za međunarodnu saradnju u ovoj oblasti, preduzete su i važne inicijative na raznim nivoima kako bi se povećala svijest ljudi o pojavi trgovine ljudima.
__________________________________________________
V. SLUČAJ SVJEDOKINJE S.Č.
a. Rezime slučaja
23. Prema informacijama koje su bile dostupne TNE-u, hronologija slučaja je sljedeća:
- Novembar 2002: svjedokinja S.Č. prijavljuje se policijskoj stanici u Podgorici; kasnije, svjedokinja S.Č. je odvedena u sklonište “Sigurna ženska kuća”;
- Kraj novembra 2002: Prva dvojica osumnjičenih (I.K. i E.J.) su uhapšeni i izvedeni pred istražnog sudiju Osnovnog suda u Podgorici; Ispitani su; Istražni sudija im je odredio pritvor;
- Početak decembra 2002: Druga dvojica osumnjičenih (Z.P. i B.O.) od kojih je jedan u to vrijeme bio zamjenik državnog tužioca, uhapšeni su i izvedeni pred istražnog sudiju Osnovnog suda u Podgorici; Ispitani su; Istražni sudija im je odredio pritvor;
- Početak decembra 2002: Otvorena je sudska istraga na zahtjev zamjenika osnovnog tužioca u Podgorici protiv četvorice osumnjičenih za “trgovinu ljudima” i “prisiljavanje na prostituciju”;
- Kraj decembra 2002: Tročlano sudsko vijeće Osnovnog suda u Podgorici produžilo je pritvor svoj četvorici osumnjičenih, na zahtjev istražnog sudije;
- Kraj decembra 2002. do kraja januara 2003: Advokati odbrane žalili su se Višem sudu u Podgorici na produženje pritvora od strane Osnovnog suda (produženje je zahtijevao istražni sudija); Viši sud vraća odluku Osnovnom sudu zbog proceduralnih razloga; Tročlano vijeće Osnovnog suda izdaje novo rješenje o produženju pritvora; Odbrana se ponovo žali; Viši sud u Podgorici odbacuje odluku Osnovnog suda i naređuje ukidanje pritvora za svu četvoricu osumnjiče-nih 27. januara 2003;
25. TNE je identifikovao sljedeće nedostatke u crnogorskom krivičnom postupku koji su relevantni za slučaj svjedokinje S.Č. ali i za svaku istragu i gonjenje za teška krivična djela (uključujući i trgovinu ljudima):
- Odnosi i podjela ovlašćenja između nadležnih vlasti uključeni u istražnoj fazi krivičnog postupka (policija, tužioci i sud) su komplikovani, a nivo saradnje nije uvijek zadovoljavajući;
- Svjedočenja koje prikupi policija nemaju dokaznu vrijednost na sudu. Dokazi poput svjedočenja žrtve moraju se ponoviti na sudu (prvo pred istražnim sudijom, a često opet pred sudećim vijećem). To vodi ka dupliranjima i, naročito u slučaju trgovine ljudima, do ponovne traumatizacije žrtve;
- Sadašnji zakon ne obezbjeđuje upotrebu specijalnih istražnih sredstava za otkrivanje i istragu teških krivičnih djela, uključujući i trgovinu ljudima;
- Ne postoje jasna pravila o zaštiti svjedoka ili uopšte o odnosu prema ranjivim svjedocima/žrtvama, uključujući i način na koji treba sprovoditi ispitivanje traumatizovanih svjedoka.
- Nema jasnih pravila o identifikaciji i postupku postrojavanja pri prepoznavanju osumnjičenog od strane žrtve. Prostorije za obavljanje ove procedure identifikacije često ne postoje ili nijesu adekvatne;
- Prava odbrane tokom istražnog postupka ispod su standarda koje postavlja Evropska konvencija o ljudskim pravila i osnovnim slobodama (pristup dokumentima, kontakt sa pritvorenima, itd.).
Preveo M. JOVOVIĆ
__________________________________________________
A. Ako se slučaj ponovo otvori u Podgorici eksperti ozbiljno sumnjaju da bi pravda ikad bila zadovoljena, s obzirom da je čitav proces već bio uprljan
- Ana Vuković je dobro vodila istragu, ali je razvila ličnu privrženost prema S.Č., povremeno igrala ulogu tužioca i branila advokatima da vide dokumente
- Odluka da S.Č. napusti Crnu Goru nije bila pogrešna
- Priznanje “Sigurnoj ženskoj kući” u borbi protiv trgovine ljudima, ali njeni predstavnici su postali suviše umiješani u slučaj i glasni u medijima
IV Sudovi
46. Istragu je vodila sudija (Ana Vuković) pod izuzetno teškim okolnostima i praktične i pravne prirode. TNE smatra da je, uprkos ovim uslovima, istražni sudija generalno radila dobro. Iako se podgorički osnovni tužilac žalio a advokati odbrane tvrde da je istražni sudija vodila istragu na način koji je bio “konfuzan i bez plana”, ipak se ekspertskom timu čini da je djelovala ekonomično, do mjere koja je bila moguća u veoma komplikovanoj situaciji.
47. Tokom istrage, ispitani su razni svjedoci, obavljena su prepoznavanja i inspekcije na licu mjesta i dokazi su prikupljeni iz drugih zemalja. Istražni sudija saslušao je svjedočenje svjedokinje S.Č. tokom 12 sastanaka, a zapisnik je imao 110 stranica. To ukazuje da je, s obzirom na količinu prikupljenog materijala, istražni sudija vodila postupak prilično brzo.
48. Međutim, ekspertski tim je primijetio da su sljedeća međusobno povezana problematična pitanja rezultirala iz teških okolnosti slučaja:
- Istražni sudija razvila je ličnu privrženost svjedokinji S.Č.
- Čak i za crnogorski sistem, u kojem istražne sudije tokom istražne faze generalno preduzimaju više incijative od tužilaca, u ovom slučaju sudija je, zbog pasivnosti tužioca bila prisiljena da dijelom igra ulogu tužioca;
- Česte konsultacije sa predsjednikom Osnovnog suda (Milić Međedović) su bile razumljive za ovakav komplikovan slučaj, ali su pravno problematične pošto je on bio predsjedavajući tročlanog sudskog vijeća odgovornog za donošenje rješenja o njenim radnjama.
- U smislu prava na odbranu, istražni sudija je možda otišla predaleko u zabranjivanju advokatima da vide dokumenta tokom čitavog postupka; većina drugih relevantih pritužbi koje su izrekli advokati odbrane pred ekspertskim timom u vezi sa pravom na odbranu i vođenjem istrage (ispitivanje u skloništu; prisustvo majke svjedokinje S.Č. tokom ispitivanja itd) bila je po mišljenju TNE prvenstveno rezultat nedostataka u važećem zakonu nego ozbiljnog lošeg postupanja ili greške istražnog sudije.
__________________________________________________
d. Drugi relevantni faktori
I. Upotreba medija
54. Upotreba medija bila je veoma važan faktor u čitavom slučaju svjedokinje S.Č. Iako je ona mogla omesti moguće pokušaje da se slučaj zataška, izvještavanje u medijima imalo je uglavnom negativan uticaj na ovaj slučaj, bez obzira koju su stranu pojedine novine favorizovale.
55. Nije učinjeno dovoljno napora tokom slučaja svjedokinje S.Č. da se spriječi curenje informacija u štampi. Po zakonu, sudska istraga je sama po sebi povjerljiva. Istražni sudija može izdati dodatnu naredbu o tajnosti što je u ovom slučaju urađeno. Čudno je da niko nije optužen za kršenje naredbe o tajnosti, što je prilično ozbiljan prekršaj.
56. Suviše entuzijastična tendencija zvaničnika, pripadnika pravosuđa i drugih strana uključenih u ovaj slučaj da daju izjave štampi, naročito kada se stvar još istražuje, pitanje je za ozbiljnu zabrinutost. Čak i tokom posjete TNE, za koju se i Vlada složila da neće biti izvještavanja medija do njenog okončanja, izvještaji o intervjuima sa određenim osobama dostavljeni su štampi.
II Međunarodna zajednica
57. Normalno je i neophodno da međunarodna zajednica slijedi razvoj događaja u novonastalim demokratijama i, naročito, ključne i osjetljive događaje poput slučaja svjedokinje S.Č. TNE takođe pozdravlja pomoć međunarodne zajednice u premještanju i zaštiti svjedokinje S.Č. Međutim, direktni otvoreni i javni komentari, putem saopštenja za štampu i konferencija za novinare u vezi sa slučajem koji je još predmet sudske istrage, mogu imati negativan uticaj. Po mišljenju ekspertskog tima, oni su imali, do određene mjere, negativan uticaj u slučaju svjedokinje S.Č. Takvi komentari dodatno su podijelili suprotstavljene domaće zainteresovane strane u ovom slučaju i doprinijeli osjećaju “zavjere” i pristrasnosti. Međunarodna zajednica treba da izbjegne miješanje u slučaj koji teče, osim ako takvo miješanje nije dio strukturiranog, prethodno ustanovljenog mehanizma monitoringa, na osnovu konvencije.
__________________________________________________
65. Odluka tužioca da odbaci slučaj počiva na sljedećim osnovnim premisama: - Svjedokinja S.Č. nije bila pouzdan svjedok, zbog njenih određenih kontradiktornih izjava u vezi sa vremenom i mjestom događaja koje je opisivala. TNE smatra da se takvim zaključkom previđa činjenica da je takva konfuzija uobičajeno stanje žrtava trgovine ljudima, naročito ako svjedočenje pokriva period od nekoliko godina.
- Nijedan od svjedoka ne potvrđuje svjedočenje svjedokinje S.Č. Ekspertski tim bi želio da ukaže da bi - s obzirom da su gotovo svi svjedoci bili navodno povezani sa svjedokinjom S.Č. na navodno diskutabilan ako ne i kriminalan način - kredibilitet nekih od ovih svjedoka mogao da bude diskutabilan;
- “Materijalni” dokazi u vidu prijava u hotelima, radnih dozvola itd, kontradiktorni su svjedočenju svjedokinje S.Č. Ekspertski tim uočava da, pored činjenice da je falsifikovanje radnih dozvola uobičajeni način djelovanja trafikanata, nijedna grafološka ekspertiza nije obavljena da se ustanovi da li su ove prijave u hotelima zaista ispunila svjedokinja S.Č.
__________________________________________________
VI. ZAVRŠNE OPSERVACIJE I PREPORUKE
a. Pravni i institucionalni okvir za borbu protiv trgovine ljudima
66. Republika Crna Gora trebalo bi da reformiše svoj krivični postupak kako bi on bio u skladu sa međunarodnim standardima ljudskih prava i efikasnosti pravde. Teme koje zahtijevaju pažnju su izložene tački Vb. Posebno bi trebalo da bude moguće da se izbjegnu ponovljena saslušanja svjedoka koji su potencijalno ranjivi, tako što bi se advokatima odbrane pružila mogućnost da ih ispitaju na saslušanju. Moraju se takođe razviti programi, struktura i svijest o zaštiti svjedoka.
67. Crna Gora treba da reformiše zakon o tužiocima. Imperativno je da pravni i institucionalni okvir pruži organima zaduženim za otkrivanje, istragu, gonjenje i suđenje ozbiljnih krivičnih djela (uključujući trgovinu ljudima) dovoljno finansijskih i ljudskih resursa kao i garancija da će biti slobodni od nepropisnog uticaja. U Crnoj Gori je to naročito teško postići s obzirom na veličinu i stanovništvo zemlje. Korak u pravom smjeru bio bi uspostavljanje kancelarije specijalnog tužioca koji bi se bavio svim teškim slučajevima kriminala poput trgovine ljudskim bićima, organizovanog kriminala i korupcije, koja bi trebalo da tijesno sarađuje sa sličnim strukturama u policiji.
68. Trgovina ljudima je tema o kojoj u Crnoj Gori postoji određeni stepen svijesti, barem putem izraženog publiciteta ovog slučaja u medijima. Ipak, mnogo toga ostaje da se uradi kako bi se uticalo konstruktivno na stavove u ovoj oblasti. Tim međunarodnih eksperata naišao je na određen otpor tokom intervjua što je ukazalo na neku vrstu voljnog sljepila prema ovom pitanju. Djelovi vlasti nijesu dovoljno svjesni da Crna Gora može biti nešto više nego tranzitna zemlja za trgovinu ljudima.
69. U smislu profesionalne obuke, opšti programi obuke su neophodni za policiju, tužioce, sudije i nevladine organizacije u oblasti borbe protiv trgovine ljudima. Specifična obuka trebalo bi takođe da bude omogućena u oblastima zaštite svjedoka i postupanja sa ranjivim svjedocima (kako postavljati pitanja itd.).
__________________________________________________
- 25. januara 2003: Svjedokinja S.Č. napušta Republiku Crnu Goru.
- April 2003: Istražni sudija završava istragu i šalje predmet osnovnom tužiocu da odluči hoće li podići optužnicu; Tužilac traži od istražnog sudije dopunu istrage; Istražni sudija ne slaže se o potrebi za daljom istragom i odlučuje protiv njenog nastavka; Tročlano vijeće Osnovnog suda podržava odluku istražnog sudije;
- 30. maj 2003: Osnovni tužilac donosi odluku da odbaci slučaj;
- 2. jun 2003: Istražni sudija donosi rješenje o obustavljanju istrage;
- Od januara - februara 2003. pa dalje: Advokati odbrane podnose krivičnu prijavu zbog lažnog svjedočenja protiv svjedokinje S.Č.; Osnovni tužilac odbacuje prijavu; Advokati odbrane podižu tužbu kao supsidijarni tužioci; Osnovni sud u Podgorici odbacuje tužbu; Advokati odbrane žale se na tu odluku; Viši sud u Podgorici prihvata optužnicu i postupak je trenutno u toku.
__________________________________________________
b. Procjena pravnog okvira u kojem je slučaj procesuiran
24. Zbog čitalaca ovog izvještaja koji nijesu upoznati sa crnogorskim krivičnim postupkom, neophodno ga je ovdje ukratko predstaviti, naročito kada je riječ o podjeli nadležnosti i odgovornosti između različitih aktera u istražnom postupku (policija, tužilaštvo, sud) i u smislu relevantnosti aktivnosti ili pasivnosti nekih učesnika:
- Zakon o krivičnom postupku (ZKP) na snazi u Republici Crnoj Gori u suštini je nepromijenjeni zakon o postupku bivše SFRJ iz 1977. U mnogim aspektima on je ispod evropskih standarda poštenog suđenja, a u isto vrijeme ima ozbiljne nedostatke u vezi sa efikasnošću istrage novih tipova teških krivičnih djela (kakva su trgovina ljudima i organizovani kriminal i korupcija uopšte).
- Sistem krivičnog pravosuđa u Crnoj Gori zasnovan je na principu obaveznosti gonjenja, principu “legaliteta”. Policijska vlasti su obavezne da preduzmu sve neophodne mjere na otkrivanju počinioca, otkrivanju i obezbjeđivanju tragova djela i predmeta dokazne vrijednosti, kao i prikupljanju informacija koje mogu biti korisne za sprovođenje uspješnog krivičnog postupka. Kako bi ispunila ovu obavezu, ZKP dodjeljuje policiji niz ovlašćenja tokom tzv. preliminarne istrage (“preliminarna” za razliku od “sudske” istrage). Međutim, prikupljajući informacije, policiji je zabranjeno da ispituje lica kao osumnjičene, svjedoke ili svjedoke eksperte, a takva informacija ne može se koristiti kao dokaz na sudu (sud ne može svoju odluku zasnovati ni na jednom svjedočenju kao dokazu koji je prikupila policija). Preliminarna istraga završava se krivičnom prijavom koju policija podnosi javnom tužiocu, koji, nakon ocjene, podnosi zahtjev za sprovođenje istrage istražnom sudiji. Nakon podnošenja krivične prijave, policijska istraga se završava. Oni obično sprovode dalje radnje samo po izričitom zahtjevu javnog tužioca ili istražnog sudije.
__________________________________________________
- Prema ZKP, javni tužilac je ovlašćen da preduzme potrebne mjere na otkrivanju vršenja djela i počinilaca, i da zahtijeva da se sudska istraga, pojedine istražne radnje i pritvor nalože ili izvrše. Javni tužilac je ovlašćen da u bilo koje vrijeme traži objašnjenje od policije o bilo kom slučaju, i da od nje zahtijeva da preduzmu određene mjere. Međutim, ovlašćenja javnog tužioca da usmjerava policijske istrage su izuzetno ograničena u praksi, pošto obje organizacije imaju potpuno odvojene hijerarhijske strukture, a nema kulturne saradnje između ove dvije institucije. U praksi, javni tužilac nije angažovan u procesu prikupljanja informacija i dokaza u preliminarnoj istrazi i ne nadgleda niti usmjerava rad policije.
- Sudsku istragu nalaže i vodi istražni sudija, na zahtjev javnog tužioca. Tokom istrage, istražni sudija prikuplja informacije i dokaze neophodne za odluku o podizanju optužnice ili obustavljanju postupka, a i obezbjeđuje dokaze koje možda neće biti moguće ponoviti na suđenju. Istražni sudija je obavezan da istražuje i prikuplja i inkriminišuće i oslobađajuće dokaze. Javni tužilac i odbrana mogu zahtijevati da istražni sudija sprovede određene radnje i mogu prisustvovati tom postupanju. Istražni sudija takođe odlučuje o određivanju pritvora (obično na zahtjev tužioca). Protiv radnji istražnog sudija tokom istrage, poput određivanja pritvora, moguća je žalba tročlanom sudskom vijeću. U nekim slučajevima, žalba se može uložiti protiv odluke tog vijeća Višem sudu. U svakom trenutku istrage, istražni sudija, sudsko vijeće ili Viši sud moraju po službenoj dužnosti obustaviti postupak ako utvrde da nema dovoljno dokaza za sumnju da su osumnjičeni počinili djelo. Nakon što istražni sudija završi istragu, vraća predmet javnom tužiocu da odluči hoće li podići optužnicu. Ako se optužnica podigne (što se događa u ogromnoj većini slučajeva), odbrana može prigovoriti na nju pred tročlanim vijećem Osnovnog suda. Ako je taj prigovor neuspješan, slučaj ide na suđenje.
__________________________________________________
49. Uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja kao i zdravlje i bezbjednost svjedokinje S.Č. ekspertski tim smatra da odluka da se dozvoli svjedokinji S.Č. da napusti Republiku Crnu Goru nije bila suštinski pogrešna. Čak i po važećem zakonu, nju nije trebalo sprečavati da ode nakon što je završila davanje iskaza tokom istrage. TNE je bio uvjeren i u mogućnost dostupnosti svjedokinje S.Č. ako bi ona bila potrebna za dalje ispitivanje ili za glavno suđenje. Svjedočenje putem video veze takođe je bilo jedna od mogućnosti. Sve u svemu, ekspertski tim smatra da njen odlazak nije imao (ili nije trebalo da ima, s obzirom na dostupne različite pravne i praktične opcije) štetne posljedice po postupak.
50. Neslaganje predsjednika Osnovnog suda i Višeg suda (Milan Radović) u Podgorici po pitanju pritvora, kao i - po mišljenju TNE - neprihvatljive konferencije za novinare koje su o tome održala oba predsjednika takođe dovode u pitanje nepristrasnost i transparentnost postupka.
51. Konačno, ekspertski tim smatra iznenađujućim da Viši sud donosi odluku u vezi sa prijavom za lažno svjedočenje protiv svjedokinje S.Č. u vrijeme dok istraga o slučaju svjedokinje S.Č. još traje.
__________________________________________________
V. Sklonište “Sigurna Ženska kuća”
52. Mora se odati priznanje generalnoj ulozi “Sigurne ženske kuće” u borbi protiv trgovine ljudima u Crnoj Gori. Tamošnje osoblje pružilo je neizmjernu podršku svjedokinji S.Č. pružajući joj sklonište i savjete. Međutim, TNE je zaključio da su nakon početnih faza postupka, predstavnici skloništa postali suviše umiješani u sam slučaj, a naročito suviše glasni prema medijima. Iako je razumljiva želja da se podigne svijest o problemu trgovine ljudima, ovakve radnje mogu podriti bezbjednost svjedokinje i povjerljivost postupka.
53. Kao što je već pomenuto, ekspertski tim smatra da kada je slučaj već postao opštepoznat, sklonište više nije bilo dobro niti bezbjedno mjesto u kojem svjedokinja S.Č. treba da ostane. Uprkos tome što je sklonište čuvala policija, uglavnom je postojao slobodan pristup ovim prostorijama. Suviše ljudi je imalo pristup svjedokinji S.Č.
__________________________________________________
III. Mala zemlja i porodični i drugi lični odnosi
58. Jasno je da brojne porodične i lične veze među različitim akterima (uključujući veze između osumnjičenih, nekih policajaca, nekih tužilaca, nacionalnog koordinatora za antitrafiking, čak i osoblja “Sigurne ženske kuće”) koje je konstatovao ekspertski tim tokom posjete, nijesu imale zdrav uticaj na način vođenja ovog slučaja u različitim fazama, a naročito kada se neke osobe nijesu isključene ili su bile isključene iz postupka i protoka informacija.
IV. Unapređenja, otpuštanja i nove funkcije
59. TNE je konstatovao činjenicu da je nedavno niz ljudi, direktno ili indirektno umiješanih u ovaj slučaj, ili unaprijeđeno (određeni policajci), imenovano na važne nove funkcije (bivši nacionalni koordinator protiv trgovine ljudima) ili, sa druge strane, uklonjeno sa pozicija ili nije ponovo imenovano na prethodne funkcije (bivši ministar untrašnjih poslova, bivši predsjednik Osnovnog suda u Podgorici).
60. U kontekstu slučajeva poput ovog svjedokinje S.Č., imenovanja kojima nedostaje transparentnost nanose štetu javnom mnjenju o pravilnoj primjeni pravde i povjerenju u nju. Neopravdana unapređenja mogu se smatrati nagradom za ćutanje ili nečinjenje. Iznenadni premještaji takođe mogu biti viđeni kao pokušaj da se “nesrećni incident gurne pod tepih”. Iako je želja da se prebrodi neprijatna afera razumljiva, takve mjere, međutim, zaista pogoršava osjećanje javnosti da pravda nije zadovoljena.
__________________________________________________
e. Odluka tužioca da odbaci slučaj
61. Odluku sa potpisom zamjenika osnovnog tužioca da se odbaci ovaj slučaj navodno je donio kolegijum svih tužilaca u Podgorici, i uz zeleno svjetlo višeg tužioca u Podgorici. Obrazloženje ove odluke bilo je izuzetno dugačko (40 strana).
62. Ekspertski tim je utvrdio da je u “normalnom” slučaju veoma neuobičajeno da crnogorski tužilac odbaci slučaj nakon kompletiranja sudske istrage pošto je vezan principom legaliteta i mora podići optužnicu ako postoji razumna osnova da se vjeruje da je počinilac izvršio djelo. Šta više, zakon zahtijeva da istražni sudija, tročlano sudsko vijeće i Viši sud prekinu istražni postupak po službenoj dužnosti ako utvrde da nema dovoljno dokaza da se nastavi sa slučajem. U slučaju svjedokinje S.Č. nijedna od pomenutih institucija nije preduzela ovu mjeru, tako da su očigledno vjerovali da ima osnova da se nastavi; čak i kada je Viši sud ukinuo pritvor svim osumnjičenima, to je urađeno ne zato što on nije utvrdio da postoji razumna osnova da se vjeruje da je počinilac izvršio djelo, već zato što nije bio uvjeren da je pritvor neophodan.
62. Pored toga, TNE je uočio činjenicu da je, prema važećem crnogorskom zakonu, svaka optužnica koju podigne tužilac predmet posebne žalbe (prigovor na optužnicu) tako da specijalno vijeće suda mora preispitati postojanje prima facie (očiglednih) dokaza prije nego što pošalje slučaj na suđenje.
64. Svi pomenuti faktori ukazuju da je odluka tužilaštva da odbaci slučaj u toj fazi bila veoma neobična. TNE smatra da su sve to bili razlozi da se slučaj pošalje pred sud.
__________________________________________________
70. Vlada treba da pruži dodatnu podršku Nacionalnom koordinatoru za borbu protiv trgovine ljudima i projektnom odboru za antitrafiking.
71. Zvaničnicima, policajcima i pripadnicima pravosuđa i tužilaštva trebaju striktna pravila i korisna upustva kako da se odnose prema štampi kada se slučaj nalazi u pravosudnom procesu. Osnovni koncepti poput pretpostavke nevinosti, zaštite prava žrtava i svjedoka, treba da budu obuhvaćeni u tim odnosima sa štampom.
72. Treba podržati mrežu skloništa u regionu, kako bi osobama kojima je potrebna zaštita moglo biti pruženo utočište na manje izloženoj lokaciji. b. Slučaj moldavske državljanke, svjedokinje S.Č.
73. Niz pravaca djelovanja i dalje je otvoren u vezi sa slučajem svjedokinje S.Č.:
- Do 2. septembra 2003. sama S.Č. je imala opciju da preuzme postupak kao supsidijarni tužilac.
- Bilo bi moguće da se ovaj slučaj preispita. Prema članu 403. Zakona o krivičnom postupku, sud može ponovo otvoriti postupak (na zahtjev tužioca, advokata odbrane ili žrtve) ako se a) pojave novi dokazi ili se b) utvrdi da je tužilac odbacio slučaj tako što je izvršio krivično djelo (zloupotreba ovlašćenja). Ova druga opcija je nerealna pošto zakon traži da se zloupotreba ovlašćenja mora dokazati pravosnažnom presudom suda (tj. tužilac mora prvo biti oglašen krivim za krivično djelo). Prva opcija je realniji pravac, pošto zahtijeva da se, na primjer, pojavi jedan novi svjedok, dodatni medicinski dokazi ili grafološka analiza.
__________________________________________________
74. Ako se, međutim, slučaj ponovo otvori u istom okruženju, ekspertski tim ozbiljno sumnja da bi pravda ikad bila zadovoljena, s obzirom da je čitav proces već bio uprljan. Jedna mogućnost bi bila da se slučaj premjesti u drugu nadležnost u Crnoj Gori. Zakon o krivičnom postupku omogućava “delegiranje nadležnosti”. Ovaj slučaj bi prema tome trebalo da vodi druga kancelarija tužioca i drugi Osnovni sud. Kao garancija, novi proces trebalo bi da interno prati međunarodni “posmatrač” ili “savjetnik”, na primjer tužilac pridružen novom glavnom tužiocu u ovom slučaju. Sličan korak je, na primjer, preduzela Albanija 2001, nakon atentata na istaknutog opozicionog političara.
75. Određena krivična djela u vezi sa ovim slučajem navodno su izvršena na teritoriji Republike Srbije i države Bosne i Hercegovine. Tehnički, za dio slučaja koji se navodno dogodio van Crne Gore prema tome može biti suđeno de novo (ispočetka) u relevantnoj jurisdikciji. To bi u najmanju ruku bilo komplikovano.
76. Unija Srbije i Crne Gore nije učesnica Evropske konvencije o ljudskim pravima (iako je unija potpisala Konvenciju 3. aprila 2003, nije je još ratifikovala). Prema tome nema mogućnosti da se svjedok S.Č. žali da je Srbija i Crna Gora prekršila jedno od prava iz Konvencije, čak i ako bi iscrpila sve domaće pravne ljekove. Tehnički, ovo bi, međutim, bilo moguće ako su domaći pravni ljekovi iscrpljeni u drugoj zemlji koja može polagati pravo na nadležnost nad ovim slučajem i koja je članica Konvencije.
Vijesti, Podgorica |
