Free Serbia - KOMENTARI
Analitički komentari | Lični komentari | Javne ličnosti

Petak, 16. april 1999.

Velika radio prevara - B92

Smrt nezavisnih medija u Srbiji: NATO, Miloševićev (ne tako) tajni saveznik

    U noći kada su počeli napadi NATO na Jugoslaviju, 24. marta, naređeno je da se isključi predajnik nezavisnog radija B92. Naređenje su izdale jugoslovenske vlasti u nameri da spreče objaljivanje bilo kakvih nezavisnih informacija. Sledećih 9 dana radio se mogao slušati preko Interneta i satelita. Drugog aprila vlasti su zatvorile radio u potpunosti: prostorije su zapečaćene a direktor i glavni i odgovorni urednik je otpušten na osnovu sudskog naloga.

Istorija

    Radio B92 je 1989. godine osnovao Omladinski savet (koga kontroliše država). Pošto vlast nije pokazivala veliki interes za rad stanice, došlo je do dve reforme, jedna 1990. a druga 1993. godine. Od tada je vlasnik radija Radio-difuzno preduzeće B92. Nakon reforme, preduzeće je proširilo polje delatnosti na: izdavaštvo, video i TV produkciju, alternativno muzičko izdavaštvo. Jedno od velikih dostignuća je i Opennet: prvi internet provajder u Jugoslaviji, osnovan 1995. godine. Iste godine renoviran je i Bioskop REX, napušten od kraja Drugog svetskog rata, koji je pretvoren u prvoklasni kulturni centar. 1996. B92 i ostale nezavsine stanice u Srbiji osnovale su ANEM (Asocijacija nezavisnih medija).

    Sve ove aktivnosti su prestale 2. aprila 1999. Jugoslovenska vlada je preuzela kontrolu nad svim poslovima radija, zanemarujući činjenicu da su neke poslove vodile nezavisne, privatne kompanije.

    Tokom deset godina postojanja, radio B92 je osvojio mnogobrojne međunarodne nagrade za širenje nezavisnih informacija širom sveta, i snažno se borio za slobodu govora, postavši simbol nezavisnih medija u Srbiji. Stanica je sve to vreme imala sukobe sa jugoslovenskom vladom. Pre 1999. stanica je dvaput zabranjivana, tokom antivladinih demonstracija 1991 i 1996. Konačno je zabranjena 24. marta, a 2. aprila je vlada preuzela potpunu kontrolu nad radijom, uključujući i ANEM mrežu.

Preuzimanje

    Prva reakcija ANEM mreže bilo je izuzimanje sada državne stanice iz članstva u ANEM. Međutim, tokom preuzimanja radija zapečaćene su i ANEM prostorije. Državni B92 je, u međuvremenu, počeo da emituje sopstveni program. Postaveljen je novi direktor i glavni i odgovorni urednik Aleksandar Nikačević, dugogodišnji vođa državnog Saveza Studenata. Nikačević je bio na čelu Saveza studenata od samog početka Miloševićeve vlasti produžavajući svoj status "studenta" na čitavih 10 godina. Nikačević je često koristio svoj položaj u visokim političkim strukturama da bi sebi izgradio karijeru, ali mu je do sada bilo "dozvoljeno" samo da vodi noćni klub u Beogradu.

    Sada mu je konačno dat veliki zadatak. Veoma je ponosan na svoju sliku s predsednikom Miloševićem koja stoji na radnom stolu u njegovoj novoj kancelariji u prostorijama B92. Na listi njegovih pomoćnika nalaze se i Rade Radulović, dugogodišnji aktivista Omladinskog saveta, kao i Nemanja Đorđević, takozvani lider Nezavisnog studentskog pokreta koji je pokušao da (uzalud) diskredituje Studentski protest 1996-97.

    Ovi ljudi za sada nemaju pojma šta da rade sa aktivnostima kao što je TV/video produkcija, ali iz naših izvora saznajemo da pokušavaju da vrate Opennet ISP u mrežu. ISP je sa Interneta odsekao partner B92 XS4ALL (ISP iz Holandije) kada je vlada preuzela stanicu. Naši izvori imaju i imena ljudi koji su odgovorni za vraćanje ukradenog Openneta na Internet, kao što su: Milan Bašić i Miloš Prodanović.

    U poslednjih osam godina, od prvih protesta protiv režima 1991. godine, B92 je slušaocima u Beogradu (a kasnije i u svetu) obezbedio nepristrasne, nezavisne i objektivne informacije. Sada je ceo tim novinara zaposlenih u B92 suspendovan. Nova uprava ne želi da ih otpusti jer bi to javnom mnjenju dalo povod za pobunu protiv uskraćivanja slobode govora. Koriste omiljenu strategiju kod svih preuzimanja od strane države: čekaju da ugovori novinara isteknu.

    Vesti koje plasira "novi B92" se ni po čemu ne razlikuju od onih koje objavljuju državne radio i TV stanice.

Prevara

    Pošto nova uprava nije sposobna da vodi poslove izdavaštva i muzičke produkcije, ovi poslovi su jednostavno prekinuti. Ovo je ostavilo mesta samo za muzičare koji sarađuju sa izdavačima jako povezanim sa državnim medijima.

    Muzika je oduvek bila zaštitni znak B92. Nova uprava donela je odluku da se ukine sve što se može povezati sa starim B92. U tom smislu, novi muzički urednik Zoran Leković, je zabranio emitovanje rok i tehno muzike. Nova uređivačka politika dozvoljava emitovanje samo rok muzike stare Jugoslavije i džeza.

    Druge stvari u vlasništvu Radio-difuznog preduzeća B92, kao što su predajnik podignut zahvaljujući prihodima slušalaca i kulturni centar "Bioskop REX" su takođe pod kontrolom nove uprave, a takođe i privatne stvari bivših zaposlenih. Ovo uključuje veliku i bogatu muzičku kolekciju, kompjutere i ostalu opremu.

Sve ovo ne bi bilo moguće...

    ... bez male pomoći Miloševoćevih prijatelja. A to znači. njegovog tajnog saveznika NATO. Miloševićev režim pokušava već deset godina da zatvori B92, bez uspeha. Čak i sa stalnim promenama zakona, pravni status B92 je pružao zaštitu od potpunog gašenja. Ono što je režimu trebalo da bi mogao da zatvori sve nezavisne radio stanice (ne samo B92) bilo je ratno stanje. Po jugoslovenskom zakonu, u ratnom stanju, svi mediji se stavljaju pod strogu režimsku kontrolu. Posle deset godina neuspelih pokušaja da zatvori B92, NATO je Miloševiću dao savršen razlog za to.

    A nije u pitanju samo B92. Svi nezavisni mediji u Srbiji su zatvoreni, oni koji su preživeli su pod potpunom cenzurom. Vlasnici i zaposleni u medijima koji se ne pokore ovim pravilima, rizikuju da odu u zatvor pa čak i da izgube život. Najužasniji primer je smrt istaknutog opozicionog novinara Slavka Ćuruvije, vlasnika Dnevnog Telegrafa, koji je ubijen u sred bela dana u centru Beograda, na Uskrs. Postoji strah da isto može da se desi i drugim novinarima nezavisnih medija, kao i istaknutim političkim protivnicima Miloševićevog režima.

    Ništa od ovoga se nije dešvalo pre početka NATO bombardovanja. Stoga je jasno da se NATO ipak može smatrati za Miloševićevog saučesnika u uspostavljanju totalitarne vladavine.

    Konačno, da li je to uopšte bitno? Pod udarom smo najvećeg od svih licemerja, NATO pokušava da nas oslobodi, i Albance i Srbe, od Miloševića preko naših leševa. Nezavisni mediji u Srbiji su samo prve žrtve.

KLM



Analitički komentari | Lični komentari | Javne ličnosti
srpski english